My favourite line from this interview:
Ako pogledate Evropu, postoji samo jedna granica koja sa istorijskog, geografskog, lingvistickog, etnickog i svakog drugog stanovišta ima smisla: to je granica izmedu Francuske i Engleske.
When you look at Europe, there is only one border that makes sense for historical, geographical, linguistic, ethnic and all other reasons: that is the border between France and England.
Ekonomist, 25. april
Marija Šajkaš
Dokument Medunarodne krizne grupe “Kosovo ka konacnom statusu”, u kome se, na 42 strane, uglavnom zagovara nezavisnost Kosova, u Srbiji nije zavredio narocitu pažnju; nije baš da je bio ignorisan, ali je ocigledna bila tendencija da mu se umanji znacaj. Ta vrsta odbrane imala je efekte zabijanja glave u pesak, jer ova nevladina medunarodna organizacija, sa sedištem u Briselu (kojoj je u opisu delovanja “politicka analiza dogadaja u zemljama u kojima postoji rizik od izbijanja oružanog sukoba”) ni najmanje nije za potcenjivanje, što najbolje potvrduje lista njenih finansijera (videti okvir “Licna karta MKG). Nedavno je, pak, pomenuti dokument u njujorškom Medunarodnom pres centru predstavio Nikolas Vajt (Nicholas Whyte), direktor evropskog programa ove organizacije. Vajt je roden u Belfastu, što je cinjenica koja se ispostavila kao važna za ovaj razgovor.
Ekonomist: Dokument koji je Vaša organizacija nedavno objavila bavi se faktorima kosovske krize, a rešenje problema pronalazi u nezavisnom Kosovu. Možete li nam ukratko navesti zakljucke do kojih ste došli?
Nikolas Vajt: Kosovo se približilo rešavanju finalnog statusa, i to je cinjenica koju analiziramo u dokumentu. Naša percepcija je da to znaci nezavisnost, ili pak rešenje koje je veoma blizu nezavisnosti. Na medunarodnim faktorima je da porade ukoliko žele da proces prode mirno. U dokumentu se nalazi i niz preporuka koje se pre svega odnose na narod Kosova i ticu se poštovanja ljudskih prava i prava manjina. Iako se o tome možda još uvek ne prica javno, primetili smo da medunarodna zajednica sve više prihvata ovaj koncept rešenja situacije na Kosovu. Takode, primetili smo promene i u samoj regiji.
Ekonomist: O kojim je tacno promenama rec?
N. Vajt: Pre svega na Kosovu, i to u pogledu sigurnosti.
Ekonomist: Sudeci prema izveštajima beogradskih medija, to tako ne izgleda. Vi sigurno imate neki primer kojim biste mogli da potkrepite ovu tvrdnju?
N. Vajt: Pa evo, predaja Haradinaja, premijera Kosova medunarodnom sudu za ratne zlocine. Tada su stvari mogle da krenu u pogrešnom pravcu, moglo je da dode do eskalacije sukoba, ali nije. Naravno, reci da nasilja na Kosovu nema, prosto ne bi bilo tacno. Ali je naša procena da se stanje popravlja. Ohrabrujuce deluje što su razliciti incidenti prošli bez ozbiljnog nasilja. Još više ohrabruju glasovi koji dolaze iz Beograda. U prvom trenutku Vlada Srbije bila je šokirana onim što smo rekli, ali je onda zakljucila da ako vec postoji proces, da je onda bolje da se i oni ukljuce i da budu njegov deo. Sada vidimo da su stavovi srpskih zvanicnika mnogo fleksibilniji nego što su bili ranije. Vidimo raskol izmedu umerene i tvrde politicke struje. Isto se primecuje i unutar pravoslavne crkve. Takode, cini nam se da umerena struja trenutno preovladuje.
Ekonomist: Rekli ste da ce Kosovo biti ili nezavisno ili da ce postojati u nekoj formi koja je veoma bliska nezavisnosti. Šta to tacno znaci?
N. Vajt: To znaci da ubuduce srpski ambasador nece predstavljati Kosovo. Srbi su mi, naravno, skrenuli pažnju na to kako su ranije Belorusija i Ukrajina imale posebne predstavnike u Ujedinjenim nacijama, iako su bile u okviru jedne države. Ali to su bila cudna i prošla vremena. Moje licno mišljenje je da ukoliko odredena teritorija vec funkcioniše samostalno, onda nema preterano svrhe da se pretvaramo da to ne vidimo.
Ekonomist: Dobro, ali zar ne postoje i neki drugaciji predlozi Beograda?
N. Vajt: Na koje rešenje mislite? Iz Beograda se cuju predlozi tipa – nezavisnost bez suvereniteta. Ali molim vas, šta to tacno znaci? Takva rešenja mi se cine prilicno teološka. Kao da ga je predložio neko koga su vaspitavale kaluderice iz Belfasta. Ali ako ce neki takav predlog da olakša proces, onda zašto da ne.
Ekonomist: Postoji i predlog o podeli Kosova. Zar Vam se to ne cini kao pravednije rešenje? Ovako može da izgleda kao da su kosovski Albanci zapravo nagradeni za ponašanje koje je i u vašem dokumentu ocenjeno kao “ocajan odnos prema manjinama”?
N. Vajt: Pre svega, kad govorimo o podeli – treba da se zapitamo – kakva podela. Na koji nacin?
Ekonomist: Takav koji bi i Srbima i Albancima na Kosovu dao prostora za život.
N. Vajt: Mi bismo mnogo radije videli Kosovo na kome Albanci postupaju sa manjinama na ispravan nacin. Ne cini nam se da je opcija u kojoj iseljavate i preseljavate ljude dobra.
Ekonomist: Sigurno imate i nekakvu argumentaciju?
N. Vajt: Zbog moguceg izbijanja “domino efekta”. Kad pocnete da pomerate jedne granice, onda odmah dovodite u pitanje i neke druge. Postoji rezolucija 1244 kojom su ta pitanja definisana, i treba je se pridržavati. Ako pogledate Evropu, postoji samo jedna granica koja sa istorijskog, geografskog, lingvistickog, etnickog i svakog drugog stanovišta ima smisla: to je granica izmedu Francuske i Engleske. Princip po kome se oslanjamo na granice koje su utvrdene istorijski možda nije najbolji, ali je jedan od onih koji funkcionišu. Mada bi odgovor na vaše pitanje mogao da bude i kraci: jer ne vidim na koji nacin možete da napravite bolje granice. A razlog zbog koga mi podržavamo ideju da Albanci imaju vecu kontrolu nad Kosovom nije zbog nagrade, vec stoga što oni tamo žive.
Ekonomist: Kao i Srbi. I Romi.
N. Vajt: Da, zato je neophodno da i oni budu ukljuceni. Ali je cinjenica da je cak i pre konflikta na teritoriji Kosova živelo 95 odsto albanskog stanovništva.
Ekonomist: Svakodnevni dogadaji svedoce o tome da nealbansko stanovništvo nije bezbedno na Kosovu. Zar Vam se ne cini da ta cinjenica govori protiv teze o nezavisnom Kosovu?
N. Vajt: Naprotiv. Rešenje pitanja sigurnosti manjina je upravo u tome da Albanci dodu na vlast i da onda oni budu odgovorni za sve što se dešava. Naravno, pre nego što se proglasi nezavisnost Kosova, manjine bi morale da budu zašticene. Da li ja želim da se to tako desi? Da. Da li ce se to tako desiti? Sudeci prema situaciji na terenu – danas to izgleda izvesnije nego ranije. Danas postoji policija Kosova koja jeste multietnicka. U njoj ima i Srba, koji su, srazmerno broju koji ih danas živi na Kosovu, prilicno dobro zastupljeni. To nije slucaj sa Kosovskim zaštitnim korpusom. I to ce biti jedna od bitnih stavki u procesu pregovaranja.
Ekonomist: Oponentima ideje o nezavisnom Kosovu slogan vaše organizacije “Radimo na sprecavanju konflikata širom sveta” mora zvucati ironicno. Vaš predlog ce ispuniti maksimalisticke težnje kosovskih Albanaca, ali ce se istovremeno kao posledica sigurno pojaviti neki broj nezadovoljnih Srba. Drugim recima, ne cini li Vam se da ako se vaše preporuke realizuju, da može doci do novog konflikta?
N. Vajt: Naša preporuka je bazirana na proceni da se time što se finalni status ne rešava, zapravo povecava stepen verovatnoce da ce konflikt biti izazvan. Cinjenica je da medunarodna zajednica nece moci da održi mir na Kosovu, ukoliko na to ne pristane lokalno stanovništvo.
Ekonomist: Šta možete odgovoriti onima koji bi Vam rekli da su težnje lokalnog stanovništva da Kosovo postane deo Albanije?
N. Vajt: Za takav razvoj situacije ne postoji dovoljno entuzijazma sa Albanske strane! A to je, verujem, jedan od bitnih preduslova da bi do spajanja dve teritorije došlo!
Ekonomist: Sigurni ste? Kako onda tumacite postojanje oružanih grupa koje kao jedan od svojih javno deklarisanih ciljeva imaju borbu za Veliku Albaniju?
N. Vajt: Ovo pitanje sam baš dosta istraživao tokom prošle godine. Pre svega, sigurno je da postoji odredeni sentiment kad je u pitanju stav – svi Albanci u jednoj državi. Ali cim pitate bilo kog Albanca iz Albanije da u tom pravcu ucini bilo kakvu žrtvu, videcete da on nece biti voljan da to uradi. Albanci cak ni ne glasaju za politicke stranke koji imaju tu opciju u svom programu. Ni na Kosovu, ni u Albaniji, ni u Makedoniji. A oni koji bi i glasali za njih, ne bi se borili za tu stvar.
Ekonomist: Izuzev pripadnika oružanih organizacija kakva je na primer ANA?
N. Vajt: Da, ANA mi je poznata. Razgovarao sam sa njihovim pristalicama. Znate, odrastao sam u Belfastu i stoga mogu da vam kažem da mi pripadnici Ane ne deluju preterano ubedljivo. Šta su oni uradili u poslednje vreme? Bacili su bombu na kola Ibrahima Rugove. Mada, slažem se, iako to nije dramaticno opasna aktivnost, ljudi sa oružjem i glupim idejama jesu opasni. I oni svakako predstavljaju pretnju sigurnosti koju ne treba gubiti iz vida.
Hteo bih da vam kažem jednu drugu stvar o kojoj možete više da procitate na našem web sajtu. Pripadnici KLA, baš kao i oružane formacije Ali Ahmetija koji su bili aktivni u Makedoniji, zapoceli su svoju delatnost sa idejom o Velikoj Albaniji, da bi se obe kasnije odmakle od te ideje. U oba slucaja je teško reci šta je uzrok, a šta posledica, ali je evidentno da su prestali sa panalbanizmom u trenutku kad su dobili veca prava. Upravo tada su poceli da budu šire prihvaceni, i na Kosovu i u okviru Makedonije. Dakle, naravno da možemo da kažemo da postoje ljudi koji zastupaju tezu o Velikoj Albaniji, i naravno da su neki od tih ljudi naoružani, ali kao što znate u regionu ionako svi imaju oružje.
Ekonomist: Kosovo je, na žalost, globalno poznato po tome što ima veliki problem, na primer, sa krijumcarenjem oružja. Kako vaša organizacija posmatra ekonomski razvoj entiteta koji ce uskoro postati nezavisan, a koji je mahom baziran na ilegalnim delatnostima? Možemo li uopšte govoriti o ekonomskoj održivosti nezavisnog Kosova?
N. Vajt: Pitanje ekonomske održivosti nije limitirano na Kosovo. Štaviše, cini mi se da biste pitanje ekonomske održivosti mogli da postavite za svaku zemlju u regionu, sa izuzetkom Grcke i Bugarske. Na Kosovu se ovi problemi rešavaju sa teškocama upravo zato što ono nije suverena država. Postoji problem krijumcarenja, i to baš zato što ne postoji vlada koja bi bila odgovorna pred ostatkom medunarodne zajednice.
Ekonomist:Vi, dakle, ocekujete da probleme kao što su trgovina ženama i krijumcarenje oružja, koje onolika medunarodna zajednica do sad nije uspela da reši na Kosovu, budu uspešno rešeni pošto Kosovo postane nezavisno?
N. Vajt: Ne, ono što ja kažem je da do sad niko nije ni mogao da pocne da rešava ova pitanja na odgovarajuci nacin.
Ekonomist: Ali i u Bosni je prisutna medunarodna zajednica, pa se nekako cini da se sa tim problemima izlazi na kraj.
N. Vajt: Ja sad necu da poredim gde je bolje, a gde gore. Ostaje cinjenica da su neophodne lokalne policijske snage da se uhvate u koštac sa problemom, jer rešenje koje mogu da ponude medunarodne snage na terenu nije dugorocno. Takode, ukoliko Kosovo ne dobije nezavisnost, ekonomska situacija ce biti sve gora i gora. Niko nece ulagati u Kosovo sve dok ne bude izvesno kome ono pripada. Taj isti razlog sprecava i dolazak medunarodnih finansijskih organizacija, jer za sada ne postoji vlada koja bi se pojavila u ulozi garanta.
Ekonomist: Neko cinican bi Vam rekao da je odvajanje Kosovo uzaludna delatnost, jer ce ono ionako biti deo Ujedinjene Evrope?
N. Vajt: Na ovaj ili onaj nacin, izvesno je da ce Kosovo postati deo te zajednice. Ekonomski je vec prilicno integrisan u smislu da se poslovi najviše sklapaju sa evropskim zemljama. Moje licno magicno rešenje – ne samo za Kosovo, nego za ekonomska pitanja celog regiona – je da se EU vrati na liberalni režim viza. Jer, kako sada stvari stoje, cini mi se da restrikcije favorizuju krijumcarenje, a kažnjavaju poštene putnike. Takode, ovaj sistem ohrabruje ljude iz regiona da uzimaju bugarske, rumunske ili hrvatske pasoše, legalno ili ne, da bi dobili lakši ulazak u EU. Ukoliko bi se Evropa otvorila, to bi pospešilo razvoj citavog regiona.
![]() | ||||||||||||||||||||||||||||||||
|
AAAARGH DAMN YOU NOW THAT IS STUCK IN MY HEAD.